Šumsko voće !!!

U zivotu sam mnogo puta cuo, da ljudi spominju pamet, neke koeficijente, zadivljujuce...blablabla... Medjutim, čudi me da neki Bosanac do sad nije stvorio koeficijent, ili formulu da izmjeri ljudsku glupost. Jer, mislim ako izašta imamo materijala, onda imamo za to istraživanje. Helem, tema mog obraćanja ovaj put mojim najdražima, VAMA, jesu biljke. Mislim čudno malo, al' moram reći ljude koje ću radi predrasuda i ostalih ljudskih gluposti, samo porediti sa biljkama. Cisto za one koji ne poznaju sebe dovoljno dobro, a 'ajmo reci razumiju Biologiju...
Kad gledate masu ljudi, o istoj ne znate ništa.Najčešće ste u prilici da to radite sa visine, jer ako stanete ispred mase na istom nivou, nemate pojma koliko ih je jos iza prvog reda. Stoga da biste se uvjerili koliko je neko velik, po nepisanom pravilu, morate biti veci od istog. Ovom, meni najdražem postu dajem simbolično ime. Nema Te osobe od svih vas koja citajuci naslov nece pomislit na nesto lijepo. 
Iako smo kažu, stvoreni od majmuna i to usred divljine o kojoj vam šaram sad, teško nas je porediti sa biljkama. One su, za razliku, mirne lijepe predvidive, normalne i vrlo jednostavne za održavat. Potencijalni pripadnici naše mase, bi ih kao takve nazvali glupima, jer koji je "fazon" samo davat vode cudnom zelenom stvorenju, i ono je kao "živo" !!! Eh baš u tom i jeste fazon, što idioti ne kontaju fazon. Biljke su jednostavne, jer su umjetnici. Al pravi. Kaktuse bismo vec mogli nazvati izrodima, al i medju nama ima onih koje mogu poredit i sa kaktusima, al to ce biti neki novi post. Kaze G.din ministar Enver: Umjetnost je dostici jednostavnost!! Evo ga Boga mi prvi "politicos" s kojim se slazem u potpunosti. Kako to ? Eh pa biti jednostavan,svakom se dopada i niko od jednostavnih ne bjezi. Čar je u tome sto ljudi ugledavsi iste, jedni ih cijene,a drugi, oni poput kaktusa, uvijek po pravilu kazu: Eee, je.. to, mogu i ja tako. Naravno, pricaju jer ne znaju.Nisu probali.Salju riječi poput bodlji, al su i dalje samo kaktusi. Debili ne razumiju da i najveci kaktus ima bodlje ne puno dalje od prsta koji ispruze, i kao takve, ne dopiru daleko, ne vode ničemu.Samo ih raja izbjegava što jest jest. Zasto se drzim ovih zelenih kreatura kojih je sve manje? Zato sto, nesvjesno, ljudi si daju za pravo da se ponasaju poput biljaka, iako su i oni i njihovu zivoti komplikovani do bola, i iako je njihova najveća umjetnost ustvari kad vrše prirodnu nuždu. Zbog takvih nastaje jedan post, koji ce mozda nekima ostati nejasan, al za njih nije ni napisan. Ima ona pjesma Čole: Produži dalje....
Za šumu vjerujem da baš svi znate šta predstavlja ta riječ, al takodje vjerujem da mnogi ne znaju pravo značenje. Ono orginal šuma. U to sam se uvjerio nedavnim posjetom prelijepoj jezivoj Jahorini: Rekao sam par kolegica, poslušajte kako šumi ova šuma. Prvo su se naravno nasmijale, al sam insistirao, pa otvorio prozor, smanjio  BN-Top 1/4 i naravno Daru, pa smo u miru uzivali par trenutaka:  Sve vidimo u planinskom mraku, šuma tamna pjeva svoju himnu, i kao ni jedna nacija na svijetu, svi "pjevači" stoje ispravno, da bolje ne moze. Snijeg je masa koja se oduševljava, a mjesec se smije, i tako po noći u kojoj se po pravilu ništa ne vidi mi vidjesmo sve...na momente, i čusmo svašta...Prelijepu kompoziciju. Medjutim pošto su i popile, nije ih dugo zanimao jezivo fenomenalan doživljaj... Meni je ostao, evo i sad me ježi...Heh lijepi antialkoholski princip, uvjeren sam da se sad ne sjecaju iste noci, i ove "scene", jer im je u venama bilo svakakvih supstanci...
Zasto vam ludjacki opisujem dozivljaj koji vam moze pruzit shuma? Zato sto sam u svemu nasao zalihe da sve ovo uporedim sa nama.Ljudima. Prije citanja dalje, zapitajte se šta ste u svemu ovome vi? Da li ste pripadnik šume, da li ste samo dio mase=snijega, ili ste pak mjesec? Ja sam srecom bio samo nijemi posmatraš sa strane, Hvala Bogu obični smrtnik, koji je uradio svoj zadatak na najbolji moguci nacin. Odslusao je ono sto priroda imade da kaže. ZA razliku od vas, nisam pozelio da budem Drvo iz šume. Cak ni snijeg. A Boga mi daleko sam i od mjeseca. Za drvo nisam zelio da budem, cisto zato sto...to je samo dio mase, koja ponosno stoji, i pjeva svoju pjesmu. Kao Individua, ustvario vrlo bih bio ruzan, sam na sred livade,eventualno, snijega (mase ljudi) i još bih bio predmet izrugivanja. Stanite pa i ja sam dio mase, ja sam čovjek.Da ali kao drvo, povremeni pripadnik šume, bez obzira sto sa svojim "VRSNJACIMA" ja izgledam odlicno, i savrseno ukomponovano, bez njih ja sam samo...ruglo...pedmet ogovaranja...cudno stvorenje...ili Ti ga na nasem= debil. Stoga Hvala na ponudi, al ne kupujem gluposti, pa definitivno nisam dio šume.  Snijeg je divan. (medju nama, stvarno volim snijeg...al fkt, vrhunac romantike, par svijeca, u drvenoj kućici u sred šume, i planine prekrivene snijegom, ja i moj drugi dio one rijeci par, naš "mali" Tornjak od 93 kg, drva što pucaju u kaminu.... Molim Te Bože,Primi moje unaprijed hvala ako mi priuštiš nekad u životu ovakav merak. amin )  Iako ga kao sto procitaste volim, ne bih pozeljeo da budem ni dio snijega. Zasto ? Onako na oko predivan, kao mnogi ljudi, sto im je Bog podario ljepotu, onu prirodnu, bez sminke i bilo cega, i snijeg je jednostavno razlog za osmijeh. Medjutim bezbroj je onih, kojima je snijeg (masa)  dobro odredila dalji nacin zivota, al u negativnom smislu. STa ta prelijepa bijela masa radi nama navinim budalama... pa jos odmalena kad god smo pravili druga Snješka...Prehladili smo se. Cak i kao mala djetešca, bili smo izloženi surovošću te mokre bezukusne pojave. Nismo se opametili. Nakon toga, postajemo nesto, odlazimo u planinu, gdje je masa jos okrutnija, pa  cesto nam zna i ljudski zivot odnijet. Ili prelijepe zna da napravi invalidima...nije ih se malo odrekli skijanja za cjeli zivot.. Nije ih malo ostalo kao doručak vukovima..samo jer nisu pazili oznake...blablabal uglavnom snijeg mnogima donese nevolju, ne zelim biti dio ni te klape ni mase... Hvala lijepo, ja bih se tu zaledio.Evo ga mjesec ?!?
Postoji samo dva valjana razloga zasto ne bih nikad bio mjesec: Prvi, jer  neki inteligentni latinac je zakljucio sljedece: Luna Et Stella !!! Koliko god me voljeli i ljubili, radije bih pred svima vama zaplakao, nego priznao da sam zvijezda. Cak i da me javno time nekad proglase, i da svi potvrde, ne bih bio toliko bezobrazan prema Bogu, da se smatram zvijezdom. Drugi razlog sto ne bih bio je samo taj sto...kad god sam gledao u mjesec, ma koliko lijep bio, vidio sam ga samog...!!! Ne mogu tako sve i da hocu, osim kad je neko pomracenje, vidjao sam i sunce, al tad su se uglavnom svadjali njih dvoje na nebu, a masa na Zemlji se ibretila. Ne zelim ni da mi se ibrete. Necu ni mjesec Hvala. Ako postoje oni koji su na samom pocetku rekli da ne bi ni jedno bili, drago mi je, obavezno mi to naznacite kad budete komentarisali ovaj post. A oni koji su pozeljeli da postanu nešto......O ukusima ne treba raspravljati...
Cjelu sam pricu naceo, iz razloga sto par mi dragih ljudi, na trenutak nestade u šumi, postadoše borovina, a ja ih još juče grlio dok smo se skupa izrugivali toj masi, toj šumi, tim "zvijezdama"... Ne znam koji me djavo tjerao, vjerovatno prevelika ljubav prema istim, pa sam ih na momenat pokusao navesti na onaj put kojima su skupa putovali...i "divili" se Okolnim šumama.Danas eto isti postadoše dio šume dio mase, pa se poželim jadati nekom, pogledam u nebo i ugledam mjesec: sve ima gore od goreg pomislim, pa odustanem. Ne mogu mjenjati ljude, niti njihove izbore, mogu ignorisanjem i ljubavlju da ih priblizim ili udaljim. Al od svega mogu biti sto izaberem, i potrudit se da se mjenjam samo onda kad sam više nego siguran da je to pozitivno. Jer samo tako, kad postanem dobar, mogu stati ispred njih, da me vide..ako ikad postanem, iako kaze jedna strasna: nikad nije kasno da postanemo dobri. Dakle imam jos vremena samo ako Odmah počnem. Evo sad da i Okoncam torturu, nekako bih im rado rekao nesto poput savjeta podrske, ili sl. To bi se odnosilo na ove sto "šume" a ne znaju da jako ružno zvuče, što misle da su veliki, i dok pjevaju svoju himnu, kvareci ukupnu kompoziciju.Ne vide granicu. Oni bi da postave granice koje ce drugi da slijede, iako granica nema...to su samo kako Chelo zbori, linije u atlasu. Pa zar ovi ljudi ne razumiju da ni najveće drvo nikada ne može narasti do neba? Zar ne razumiju ustvari da šumsko voće, u masi "velikana" raste ustvari, skromno jednostavno, VRLO NISKO ?!?!?!?

P.S. Ona romanticna bajka....kucica...ustvari tipkajući zaključih da stvarno moj izbor ne bi bio ni jedan dio ovog prizora, nego upravo ona kucica.U Okolini u kojoj sve vristi od jeze,  pored svih "prijatelja" sumskih divova, i Zvijezda koje sjaje dokle oko doseze, ja biram ipak svoj mali dio, samo jednu svoju polovinu, koju danas zovu, ljepša polovina.Kad sve divove obore, iskrče cijelu naciju, i nestane himne,"prijatelja", meni ipak ostane moja polovina, moja romantika,moje ideje, i naravno tornjak, kao najbolji čovjekov prijatelj. pardon, Bosančev prijatelj.