AIESEC...da prostiš...

Vođenim idejom da je ljepota u očima onog koji gleda, pokusavam se sabrati i naslikati vam taj predivni prizor koji se pojavi cim zatvorim oci. Međutim nakon neprospavanih noci, tesko mi ide za rukom da ostanem priseban, jer sve sto dozivjeh, izuzetno je...

Tamo gdje je sunce, tamo gdje su zvijezde...Tamo gdje je nebo bez oblaka... tamo gdje se ljudi osmijesima trijezne... tamo gdje je rad izlazak iz mraka... Tamo gdje se radi da bi se uzivalo... tamo gdje se uziva jer se radilo...tamo gdje svak svakog grli....tamo gdje svak svakom u zagrljaj hrli... tamo gdje razlike ne postoje....tamo gdje granice nikada ne stoje... na tu stranu ja okrecem glavu....na te staze nove Aiesec me zove... Sklapam oči pružam ruke.... pustim snove da zaplove....sklapam oči pružam ruke....Grlim Aiesec dok sanjam snove ove...
A=Avangardan,
I=Inventivan,
E=Expresan,
S=Slobodan,
E=Elegantan,
C=Cjelovit,
........ Aiesec je ustvari kao takav kompletna pojava koja nikog ne ostavlja ravnodusnim. Nisam placen, niti mi je namjera da reklamiram ovu Instituciju.
OVe statisticke podatke koji su kobajagi mjerilo vrijednosti mene zaista jako malo zanimaju. Prvi put u zivotu ja govorim o nekoj organizaciji, al sa podatkom da ista ima DUSU ?!?! Dajte mi vode šečera, nek mi niko ne zamjeri ako mi mašta pretjera, al zaista nakon svega, moram da kazem da Aiesec ima ono nesto.. Mozda i sami zakljucite na sta sam mislio kad procitate do kraja. Inace male stvari jednostavno je i opisat, samo ih moze biti ponekad tesko i objasnit. Medjutim grandiozne pojave poput ove jako je tesko objasnit, biti toliko dobar u igri rijeci, pa da Aiesec bude predstavljen kako treba. Evo ja, bez obzira na svu svoju “skromnost” i duhovitu samouvjerenost, unaprijed vas zelim upozorit da pocinjem da se igram upravo najjacim oruzjem danasnjice, rječima, u nadi da ce ostati zapis dostojan onog sto ustvari pokusavam objasnit. Realno, Aiesec nije puno, al za mnoge Aiesec je previse. Nije to do Aieseca nego do nas ljudi. Bio sam skeptican kad sam cuo u uvodnim rjecima da Aiesec ne mozete naucit, nego dozivjeti.. E sad, nakon 70 i nesto sati provedenih a Aiesecom sve cvrsce vjerujem da ustvari jedini nacin da razumijete jeste da dozivite. Kazu sit gladnom ne vjeruje, zdrav bolesnog ne razumije. Aiesec recimo vjeruje u vas.Ako ga prihvatite na pravi nacin, Aiesec od vas pravi upravo ono sto zelite biti. @ (Aiesec) vas ustvari i razumije. Komunikacija na pravi nacin, i @ postaje ono sto vam upravo treba. @ vas u potpunosti razumije, sve dok je vasa namjera jasna i vama samima. A kad mislite da ste pokupili svu pamet, tada vam se @ nasmije i pokaze da ste tek na pocetku. @ nije cudo, ali ima sposobnost ciniti ista. To je promotor znanja, iskustva, ljubavi, i srece bez granica, jer covjek ne treba mnogo da bude naj. Zadrzite slobodno za sebe, da priznajete da su vam najmanje sitnice donijele najvece radosti, ali i najteze trenutke. Zadrzite takodje za sebe priznanje da vas nije tesko uciniti sretnim, samo nemate nikoga ko moze uciniti nesto tako “jednostavno”. Tesko je govorit o takvoj velicini ovolisnim slovima ma koji font ona bila, da bude zadovoljna i jedna i druga strana. Recimo, da primjetim da je Aiesec super, mozda bih bio zadovoljan ja jer ste svjedoci mog misljenja, koje, ko biva, ne moze biti bolje od super. Vraga ne moze. Aiesec nije zadovoljan, automatski nisam ni ja. Za objasnjenje misterije zvane Aiesec potrebno je mnogo vještine, al sve se svodi na to da ukoliko imate ideju, a ne previse maste za njeno ostvarenje, ukoliko imate volje a ne poznajete previse puteva kojim biste krenuli, @ tu stupa u akciju, poput saobracajnih znakova, vodi vas kroz naciju, i daje vam sve sto vam treba da uspijesno slijedite svoju ideju.
Glavna tema ustvari tek slijedi, iako sam napisao dosta slova, jos vam nisam rekao skoro nista. Pa kako cu i reci kad ustvari ni sam nisam razumio dok nisam dozivio. Dozivio!?!?!! Hmm… Necu vam pricati ono sto mene ne zanima, jer sam uvjeren da ne bi zanimalo ni vas.Zelim vam ispricat tu igru boja koje su poput veselog jata ptica ispunjavale moje oci proteklih 70-tak sati i stvorile prizor koji necu ne zelim i ne mogu zaboravit. Jest da me oči i sad bole, al ne zalim se. Ovako vam je to bilo…
Mjesto događanja: Hotel Bistrica, Jahorina (uz napomenu da obzirom na stanje tush-kabina,ovo se ne moze smatrati reklamom, jer samo dobar proizvod se isplati reklamirati )
Vrijeme dogadanja: Hmm… pa care prakticno, NON STOP, pocevsi od petka u 12.
Da. Bilo je 12 sati, kad smo, igrom inercije, osjetili da bus krece, i to jet pocetak ove divne avanture. Vec tu sam primjetio da su ljudi pozitivno naelektrisani. Onda sam zakljucio da je @ negativno nastrojen, iako nisam mogao razumjeti na koji nacin.Znao sam da jeste, jer samo tako moze privlaciti pozitivne ljude.Sada znam i na koji nacin. Nastrojen je negativno na sve ono sto su ljudi uveli,a da ni sami ne znaju zasto. @ je negativan na HIV, negativan na politiku, negativan na formalne gluposti zbog kojih vam dan nikad nije jednostavan, @ je negativan prema svima koji sa sobom ne nose pozitivan naboj, i jednostavno ne privlaci iste.
Krenula je ekipa, i prolazimo tunele, a ja onako umjetnicki ( sad si dajem za pravo reci da sam umjetnik, jer ste vi to rekli u prethodna dva posta, iako se jos ne smatram potpuno istim ) , tako umjetnicki pokusavam ocjenit tih 50-tak potiljaka koje vidim. Sjedio sam na kraju naravno, ne zato sto tamo sjede najcesce mangupi, nego zato sto sam zelio da posmatram, prije nego budem posmatran. Iako nemam predrasude, zivot mi je par puta onako momacki pukao samar, pa sam naucio da bez obzira na moju prirodu, i njene namjere, covjek ne moze od svakog ocekivat da mi iste kao vrline prihvate. Da ne postoje ogranicenja, grlio bih ljude non stop, ali bi me za manje od par sati javno proglasili loodim.Ovako odpozdravljam kako bivam pozdravljen, iako nastojim makar i sa par slova dati do znanja da ne govorim bilo sta radi reda. Jer radi reda pozdravljam jedino komsiju sto mi je kao malom zaplijenio divnu loptu.Prema njemu stvarno nemam nikakvu namjeru, a ljubavi jos manje, al ipak ga redovno pozdravim. Sta u sebi kazem nakon toga, mozete samo da pogadjate, uostalom sta vas se tice, mahalci jedni , ccc.
Gledam ja tako sav taj narod, i kontam koja li je njihova zvijezda.Ona vodilja. Da. Cini mi se da imamo donekle slicne ciljeve, pa smo na slicnom putu odabrali istog glasnogovornika, i sad idemo na Jahorinu da ga upoznamo. Pritom stupam u konTakt sa ljudima oko sebe, i jedina razlika izmedju svih, za mene jeste ta sto neke srecem prvi put, a neke po ko zna koji. Za ove prve naravno, moram sto prije postavit granicu postovanja koju ne zelim preci, al sto prije unistiti granicu stranca i nepoznavanja. Nacin na koji cu to da uradim, barem do sada u 90 i nesto posto slucajeva je bio pozitivno prihvacen. Postoje ljudi koje sam fascinirao, i oni koji mi zato nisu dali priliku. Cvrsto vjerujem da je svaki od ovih drugih na gubitku, koji u poredjenju s mojim moze biti i ogroman. Ljude djelim samo po jednom kriteriju:
Po ljudskosti. Za one sto su dostupni, jednostavni za razumjeti, pristupacni za dobre namjere, ambiciozni za svakakve razmjene, smatram da su tipovi koji mi odgovaraju, jer se trudim jednog dana biti jedan od njih. Medjutim postoje i oni ostali, koji su poput sumskog voca ( procitaj post ) oni koji misle da sunce sija da bi oni ljepse izgledali, oni koji misle da na njih nemate prava, oni koji se od prevelike zelje za sjajem zapale, pa izgore…a svi znamo sta ostane nakon pozara.
Nekako mi se cinilo putem prema Bistrici da autobus posjeduje vise ovih prvih, koje iskreno receno forsiram…I nije mi bilo zao. Znao sam da ako je tako ceka me divan provod, ako nista dr. jer nisam iskreno ocekivao silnu kolicinu zadovoljstva koju sam pronasao gore.
Sunce. Volim taj sjaj, volim jer ni jedna dr. Prirodna pojava ne tjera vise osmijeha na lica ljudi, a istina svi izgledaju ljepše kad se smiju, ma koliko lijepi bili...Tako smo putem ka gore, par puta bili obasjani zrakama te divne institucije, ili sjajne zvijezde. Tek tada sam vidio da ustvari i jeste vecina onih koji sunce zele da podijele medjusobno, iako jos ljepsi sladji, ugodniji mom muskom oku (istina vise je bilo zena u busu) tako obasjani, i nije mi bilo nimalo loše, priznajem. Nastojao sam svakog pogledat bar na kratko, da ostane bar neki zapis, međutim to je bilo nemoguće.Na nekima sam se jednostavno morao zaustaviti malo duže.Bila su to prelijepa lica ljudi koji jednostavno, znaju šta jesu, šta žele, i znaju ljubav da podijele. Ne mislim previse konkretno i bukvalno, mislim na to da su dovoljno prisebni da se na salu nasmiju, da na pozdrav odpozdrave onako..lijepo. Eh zbog takvih i pisem ovaj text. Zelim na neki nacin da im se oduzim. Znam da jednostavnost ljudi ne primjećuju, a kako je rekao Enver Hadžihafizebegović: „Umjetnost je dostici jednostavnost“, tako i ja istu smatram umjetnošću. Nije lako biti prirodan, jer se ljudi rjetko dopadaju u potpunosti sami sebi, pa često žele promjeniti opšti utisak. Iako još češće zaborave da je to upravo OPŠTI utisak. A iz isukustva znam da je izuzetno teško biti glumac 24 sata, i tako stvroit idealan opšti utisak. Ne. Ljudi su što jesu, samo je pitanje njihovor izbora, i puta kojim krecu. Aiesec recimo, koliko mi se čini, bira ljude, naravno lijepe  al one koji imaju određeni cilj, i koji će teško posustati dok ga ne ostvare. Na zalost tu su i oni, koji ni dan danas nemaju pojma gdje su bili ni zasto.Postoje i oni koji su isli cak gore, na Jahorinu, da bi platili pivo jeftinije. Srecom, Jahorina jeste samo da se iskristališe ko je došao kao švorc, pa trebao jeftino piće, a ko je došao bogat pozitivnim namjerama, željama da uljepša dan ko god mu se pridruži. Tako @ podijeli ljude po „slojevima“ na one koji otpadaju i one koji ostaju. Na zalost neki ne vide veceg smisla, vec su kao vrlo mladi izgubili vid, pa naravno i naredne godine planiraju ići, jer će piva biti jeftinija.Hmm... Neka im je na volju i zdravlje. Ljudi se mogu promjenit, al zato je neophodan karakter, kojeg mnogi nemaju, pa svojim glupim izjavama pune svoj ego i postavljaju se visoko...Zato je neophodna volja, zelja, i naravno dostupnost. Nisam jedan od onih koji ljude izludjuju. Jedino sto radim slicno tome jeste da cesto ljude nasmijem toliko da ih stomak zaboli, i tome mi hvala. Znam da mnogi vole to,a oni koji ne vole, aščare nisu normalni. Jer koji se to još kreten danas ne voli smijati ? Obzirom na svoju prošlost, trudim se držati se granica, iako nesvjesno cesto postavim nove. Raja to voli, iako nisam nesto najljepše što su vidjeli, nisam nešto što ih oduševi samo prolaskom pored njih, nešto sam što nikad neće zaboravit.Zašto ? Eh pa to bolje pitajte njih. Naravno oni koji su mi dali priliku. I ja je dajem svima. Steta, mnogo je onih koji je samo bace pa zgaze, al kako je Bog odredio, sve dodje na svoje. Ja sam to što jesam,tu gdje jesam, i za sve sam raspolozen, dok to nije ni na moju ni na vasu stetu.Ako znate to kontrolisati, dodjite da budemo najbolji drugovi, dok se neko ne zaljubi. Onda ili brak, ili privremeni mrak. Tako obicno biva.
Bilo je na Jahorini dosta toga o čemu čovjek poželi da razmišlja, al onda bi se opšti utisak mogao pokvarit, pa pustim nek sve bude samo dio historije, jer nju jedino ne možemo promjenit. Neke me stvari nisu radovale, al mnogo je onih koje su ispunile moja očekivanja kad je u pitanju upravu Aiesec.TO sto sam shvatio da su ljudi sumsko voce, i da ce mnogo umrijeti takvi... zato mi nije bilo potrebno da idem na Jahorinu. To sam znao i prije.
Na Jahorini sam plesao čini mi se više puta nego cjelu ovu godinu. Iako volim da se uz muziku „glupiram“ pokretima, i radim to često, kad vrijeme dopušta, na Jahorini sam to morao raditi non stop. Nisam znao zasto. Sada znam.Al necu Vam reci. Tu cu biti sebican,a ako vas bas zanima, uvjerite me u to, pa cu vam otkriti tajnu ;) U svakom slucaju, uzivao sam, iako me sada da izvinete bole i noge i donji, najljepši dio ledja kod zena. Pa mi je haman teško i sjedit. Al ne zalim se. Super mi je. Sjetim se samo svih lijepih lica koja sam upoznao tu,na zalost zafalilo mi je vremena, jer su ljepotice po prirodi takve. Paznju zele usmjerenu samo ka sebi, pa onda tek 100 % uvjerene da je tako, daju vam nagradu zato. Nekako je bilo previse ljepotica a premalo sati. Naravno sekunde im odavno ne znace nista. Tih sam imao skoro 260.000. Medjutim nekima bi i sva tri dana bila premalo da im posvetim.Sumske biljke (voce ne). Srecom me takve ne zanimaju, pa makar da im je Bog da dao tijelo vrijedno najveceg grijeha. One za mene nisu vrijedne ni jedne moje sekunde. Bilo je tesko ukomponovat tu simfoniju, u kojoj svak igra svoj ples, a istovremeno svira svom najpozeljnijem da on igra svoj ples po melodiji onog ko ga najvise zeli za sebe. Vjerovali ili ne, sve se vrati na isto. Jedno po jedno svak svira nekom. Svako pleše za nekog. I tako….U krug. Tim. Ekipa. Lanac. Voz. Nesto od ovoga sigurno je bilo u glavama onih sedam osnivača AIESECA. Bilo je i sviranja po sobama. Jedino mi je zao Alene, predsjednika OC-tima koji je organizovao sav ovaj spektakl. HVALA IM VELIKO, a Aleni sam vec rekao i sad to mislim:Cuvaj zdravlje, jer svi koji Ti suvise brzo sviraju da moras igrat tako, ne zele Ti dobro. Jednostavno mi je bilo mucno gledati kako se tako divno zensko bice slomi protiv svih monstruma koji joj zadaju glavobolje, pocev od gluposti, pa do onih ozbiljnih problema.U svakom slucaju, izasla je kao pobjednik, pa danas mnogi misle sto ja recimo pisem.Mnogi su i vise nego zadovoljni onim sto su vid...pardon dozivjeli. Zivjela Alena i OC tim sa svim clanovima.Ne mogu vam pisati o svim detaljima, jer bih morao zauzeti GIGAbyte internet okruzenja, pa cu pokusat da zavrsim sto prije, ako vec niste zaspali citajuci... Budite sigurni, mnogi detalji ce izaci na vidjelo...vremenom. Na sramotu onih koji nisu znali ko su a kamoli sta rade, a na zadovoljstvo onih koji su svjesni dovoljno da uzivaju cak samo prisjecajuci se svega sto su prozivjeli. Tako cu da pocnem s krajem, jer istog nema na vidiku, ako pocnem detaljisat. Obje noci samo imali zabave.Prva noc je nekako bila po mom misljenju malo bolja. No u svakom slucaju obje noci zasluzuju zavidne ocjene, samo odredjeni ljudi ne zasluzuju opste ocjene, a kamoli pozitivne, tako da ne zelim puno slova bacit troseci na njih. Bilo je fenomenalno.Aukcija Muskaraca?!?!? Uh, kako smo se samo osjecali jeftino... CCC 1o feninga pocetna ?!?!?! Hmm…Dobro djevojke ako ste vec toliko mocne da nas licitirate, sto nas morate ko robove u bescijenje prodavat ? Hehe...Bez obzira, dvije noci za dva pamcenja.Posebno kad se sjetim i afterpartija, gdje god se okrenete, i na koja god vrata pokucate.Samo je razlika u sreci koliko je ko imao iste, pa da zakuca na vrata iza kojih je vise zenske populacije. Cuo sam da su neki zakucali, pa brzo se okrenuli kad su im samo muski glasovi i likovi otvarali, hahaha jbga, nema svako ni srece.Hahaha.Loodilo.I to grandiozno. Ko god kaze nesto drugacije, vjerujte slagat ce Vam. Mozda namjerno, iz ljubomore, mozda slucajno, iz gluposti proizasle iz svoje ogranicenosti, koje, uvjeren sam, ljudi ne dobiju kad se rode, nego je sami kod sebe razviju. Zivjeli i organizatori, i oni koji su noc ujlepsali barem jednoj osobi.Dovoljno.
Nisam clan Aieseca. Zato upravo i pisem ovo. Sad. NE zelim se udvarati ni ulizivat. Znam da ljudi primjecuju to, al isto tako znam da LJUDI primjecuju i PRAVE Stvari.Stoga bez obzira na moje eventualno clanstvo, ili neclanstvo, ovaj blog ostaje. Moje misljenje ostaje, i AIESEC ostaje. Koliko sam dobar za njih reci ce mi u skorije vrijeme. Koliko je AiEsec dobar za mene...znat cu u skorije vrijeme. Ovo sto do sad znam, svidja mi se, no vidjet cemo jos.Iako ne volim ni jednu stvar koja se radi radi reda, niti koja se radi iz odredjenih namjera da odredjeni ciljevi budu ostvareni, svjestan sam da su svi samo ljudi, i da su takve stvari tu samo da vjerovatno ne bi sve bilo savrseno.To narusi opsti utisak, iako vrlo neznatno.Poruke koje dobijete zbog onih koji vam pisu, a ne zbog vas samih, sigurno vam nece uljepsati ni dan ni noc. Cak ni kad ste puni alkohola. To ne znam, al predpostavljam.Mada ne zamjeram previse. Spreman sam tolerisat svaku malverzaciju, dok je ista s dobrom namjerom.Cilj kazu opravdava sredstvo. DA imam pravo dodao bih na to samo, opravdava sve dok su sredstva u granicama.
U svakom slucaju volim da me neko voli zbog mene, a ne zbog sebe....Neki ce se prepoznati, a neki mozda nikad nece shvatit o cemu sam pricao. Svejedno.
Hvala Aiesec, Hvala dobri ljudi, a Idioti okanite se corava posla, uzivajte u svojoj gluPosti sa ostalim takodje glupim ljudima, a AIESEC-ovci… Nakon ovog nasmijte se, jer znajte da vas volim, doduse djevojke malo vise, logicno za PLAYBOY-a :D, a budite sretni sto imate AIESEC pa nakon imena mozete dodati i tu Titulu.
Moje misljenje je cista devetka. Desetku ce dobiti kad me prime u članstvo. Naravno jer onda cu tvrditi da imaju SVE ;)