Nekako me krenulo da slusam o ljubavi. Valjda ljude previse boli svaka svakodnevnica pa se trude naci svoj dio kolaca u ljubavi. Slusajuci, ja naucih mnogo, a i dalje zivim. Evo sta me snadje sad...
Na samom kraju trećeg vagona, ajd' reko da ne bude svaki put kupe, sjednem a vagon takav, cudan nakav pa jos samo mjesto preko puta mene , sve ostalo iza. Sjedim vozeci se u rikverc, jer u neparnim vagonima gledam ono sto prolazim, a u parnim se okrenem pa gledam ono sto me ceka, i sta cu proci.
Preko puta mene dolazi onako na prvi pogled neki loodi umjetnik. Dobro ako ste redovni citaoci, znate da su mi takvi najdrazi...
"Jel slobodno mladi gospodine? "upita me,"Naravno,gospodine umjetnik!!!" Rekoh vjerovatno na tako lijepu riječ ne mogu odgovorit bolje, osim dajuci mu do znanja da ga "lazno" poznajem, jer za dobro covjeku se tesko "osvetit". Jedino morate reci ili uraditi jos bolje, sto je najcesce tesko.Malte ne nemoguce. Dopalo mu se to, a i meni jer sam bio upravu! Kakav rizik, a tek kakav uspijeh sto pogodih da je umjetnost njegovo opredijeljenje. Nekako covjek velik sam sebi, kad drugom uveca osmijeh... "KAko pogodiste, heh mladi g-dine, ja sad znam da sam ja pogodio, al kako vi? Ma,rekoh, Vaš stav i slika koju mi nacrtaste na prvi dodir sa "kistom" nekako mi rece da nije rijec o fotografiji nego stvarno umjetnickom djelu. Jeste li za caj mozda? " Naravno opet sam imao caj, jer kazu da jedan caj dnevno produzi zivot za taj dan.Sve drugo krade dane. Ja ne volim posla s lopovima tako da... chaj !! "Moze, kaze, dobro je uvijek tesko odbiti" Nasuh mu čaj, a on "posto" nema umjetnicku krv primijeti moj izraz pa me upita: "Zasto sjedis ovdje i sipas mi caj kad je Tvoje "radno mjesto" negdje drugo ?
- Kako to mislite... ????
-Pa sinko suvise sam star da ne povjerujem sam sebi, a trenutno vidim iza paravana da si Ti negdje, samo si fizicki tu...
-Pa da, upravu ste... Znate juce sam slusao jednog momka, koji mi je misleci da zna sta je ljubav ustvari pokazao da zna šta ljubav nije, a ono sto jeste...to jos nije upoznao. Razmisljao sam da imam priliku kako bih mu objasnio..kako da mu pomognem...? ?
-Pa.. posto od umjetnika ne očekuješ ništa manje, objasnit ću Ti šta je ovih 50 i nešto ljeta zapisivalo o ljubavi i na kraju svelo na jasan račun:
Najbolji mi prijatelj donedavno, dozivio je nesto cudno. Moram Ti prepricati, cisto da Ti se ne ponovi... Upoznali su se taman kad treba...pola godine veze,vjencanje...ja posmatrac, njegov najbolji drug kum.... i kad smo se odvajali od svih znali bismo jedan drugom koju tajnu proslijedit, cisto da ne ostane tajna... Kum je bio vlasnik tadasnjeg drustva mladosti, nesto poput danasnjih agencija onih modnih... stvarno je bio lafčina, al jedini te vrste, plavokos, sa izrazito plavim sjajnim ocima...malte ne strah Te gledati u takve nebesko plave oči.....volio je mog prijatelja, tepao mu, bili su kao pojava zanimljivi i za gledati i slusati, sa svojim salama i malim tajnama iz djetinjstva... njegova supruga ...heh...ja sam mu jos govorio, previse mi je idealna ta Tvoja hanuma, al neka je svakog je grijeha vrijedna... i stvarno je bila... za udzbenika. Voljela ga je, postovala, cak je i djecu rodila, i sto je najpozeljnije za muskarca, nakon rodjenja dvoje, postala je zgodna.. ma bila je idealna...od njene kuhinje mnogi nikad poslije nista bolje nisu probali...njeno oblacenje je bilo dovoljno elegantno,skromno, ne provokativno, al taman takvo da izludi svakog ko ugleda to divno stvorenje... On... hmmm... On je bio jos divniji od nje... steta mislim sinko, imaj na umu ove riječi, imala je NA ZALOST SVE, pa i to da je bila samo... ŽENA. On je naravno pod uticajem svih nagona zivot posvetio stvaranju imperije zvane njih dvoje, stvarajuci i radeci sve sto njih dvoje zele, jer nikad nije bilo kako jedno kaze. Uvijek su radili kako oboje odluce, bez obzira ko to zeli... Idila, razonoda, sjednica i komedija, to je njihov jedan dan zivota bio... i tako svaki dan. Prvo se rodio mali princ a zatim i princeza.... Oboje poput malih andjela... plavokosi na mamu reklo bi se, mada je ona imala pramenove, no svejedno... bili su predivni...
Njihov zivot je tekao sasvim normalno, samo sto je izgledao dobro i bio dobar.. Ne znam na ciju incijativu,al funkcionisali su predobro da bi bilo istinito... To je bila ljubav kakvu covjek jos vidio nije.
Svoj velicini pridonosi cinjenica da sva putovanja, zajednicka, odvojena poslovna,.... nagrade priznanja, situacije..nista nije moglo pokvarit tu bajku. Jednom me je zvao da idemo na neku aukciju i licitaciju, u najjuznijem gradu naseg divnog emirata, i bilo je vrlo zanimljivo. Pokazivao mi je najnovije slike svoje djece, svoje supruge, rekao mi je kako planira da je vodi u PAris, al da jooj nece reci gdje idu, tamo ce docekati godisnjicu... djeca su imala po 7 sin i 4 godine curica. Oci izmedju boje mora i neba, kosa veselo plava, onako jaka gusta i cupava kod oboje....ma anđeli kakve rijetko vidjate....
Povratkom sa aukcije, pozvao me na jedno kratko pice, jer me kaze i zena spominjala nisam im navratio vec nekoliko hefti... licitacija je prosla super, efikasno, novcano isplativo, i jos smo kuci mogli ici ranije... blizio se neki sajam,pa je svaki dan za umjetnike bio posebno isplativ tih dana...
Usli smo u njegov divni stan, na dvije etaze, i pozvao me prvo da mi pokaze kakav je Francuski lezaj kupio, sa onim divnim romanticnim "prekrivacem" poput vea na mladoj, sto vise sa cetiri kraja tog zdanja... Divan krevet kao iz snova. Popeli smo se ne sprat, i culi iza vrata: Ajde kume, da i treće bude onako lijepo i divno. Otvorio je vrata, njegova zena gore, kum dole... moj prijatelj..ni tamo ni vamo.! NIGdje... Gledao je nijemo... Ja samo zatvorih vrata, i Povucem ga dole... Odjednom mi postade jasno odakle djeci tako lijepe oci, takva kosa, kad je moj drug imao izrazito crnu kosu, i oci zelenkaste, poput trave. Toliko da se najezite gledajuci ih... Sjeli smo dole... Odzvanjalo mi je u glavi ono ... da i trece... dakle najmanje sedam godina... nistavila lazi i lazi i opet samih lazi... preko 2500 dana prepunih neistine, a tako dobre glume... nije mu bilo lako.Pogledao sam ga par puta, i treci sam shvatio da mu samo zadajem udarce, i da je najbolje da nestanem. To sam i uradio... Sinko... Zhenne su Ti poput knjiga... Jednom je pročitaš, a onda Ti smeta cjeli zivot. Nego budi pametan, kad procitas biblioteke i biblioteke sirom svijeta, uzmi neku zgodnu,lijepu, ne neku previse enciklopedičnu, knjigu sa puno strana, i čitaj je taman tako da nikad ne pročitaš ... KRAJ!
P.S. A sto ste rekli profesore da Vam je donedavno najbolji prijatelj ?? ?Zasto nije i dalje...??? Pa znas sinko, kad sam ga ostavio u njegovom stanu ... jednu sam stvar predvidio... njegovu reakciju... a danas... s ovoliko godina zivota, bas i ne zelim da imam posla s dozivotnim zatvorenikom... a kako li Ti pogodi i da sam profesor... -Mah, te biblioteke ....
3 comments:
Ta zgodna, lijepa knjiga mora biti (sto je i najvaznije) interesantna i vrijedna dugog citanja... :) dovoljno interesantna da svaki dan pozelis da procitas dio, mali dio, pa makar i jednu recenicu!
..do iduceg vagona ;)
hocel vise taj iduci vagon :)
"Nesreca je shto smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i necemo iz nje. A sve se placa, pa i ova ljubav. Zar smo mi sluchajno ovako pretjerano mekani i pretjerano surovi, raznjezheni i tvrdi, veseli i tuzhni, spremni uvijek da iznenadimo svakoga, pa i sebe! Zar se sluchajno zaklanjamo za ljubav, jedinu izvjesnost u ovoj neodredjenosti? Zar bez razloga pushtamo da zhivot prelazi preko nas, zar se bez razloga unishtavamo, ali isto tako sigurno? A zashto to chinimo? Zato shto nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno, znachi da smo poshteni. A kad smo poshteni, svaka chast nashoj ludosti!"
Objavi komentar