Titanic.... (6.dio "pardon ponos-a")

Počni da plačeš. Jer ako nećeš, ne možeš, idi bježi i dođi drugi put. Jer ako ne plaćeš, ne vjeruješ, dok ne vjeruješ ne razumiješ, dok ne razumiješ ne shvataš, i koji se k.... onda petljaš ?
Nevjerica nikad nije bila veća...Ne želim i ne tražim mnogo al fkt... inače.
Tema je u nevrijeme...ali je poenta bitna..za jake stvari nikad nije kasno. Najjači "uragani" bilo koje pojave Vas uvijek uhvate iza sna sto bi rekli... Nikad ne očekujete jačinu, sve Vam izgleda smiješno i savladivo, dok Vas ne udari. Uh kako boli....
Zaposlio sam Se. Ogroman brod. Veliki brate 13 i nešto spratova. Tenutno je u pristaništu. Glomazan je. Ma i da je velik, bio bi prevelik, nema ba epiteta. Shvatate koliko je bio velik ? Eh odlično...Prvo što sam tražio i našao na aplikaciji za posao je bilo da je brod 100% siguran! Eh onda smo se mogli sve dogovorit. Otišao sam. Tražio sam naravno sve moguće štele, medjutim na brodu vlada porodica. Jedna. Velika. Dakle jedina štela sam mogao biti sam sebi. Naučio sam u životu da šarm i ljubav se svugdje isto izgovaraju, ali sve dok su iskreni. Pa makar i ako lažete, i radite to iskreno, ljudi će Vas zavoljeti.Ironija, zar ne? Pri dolasku šarmirao sam sve i svakoga. Slušajući da je nemoguće uspjeti ući na brod bez prezimena, zainatio sam se da idem do kraja...Služio sam sve i svakog. Al doslovno. Sve kažem, misleći na pogan, koja mi se predstavljala kao šefovi, i tražila od mene VI, a i ljude, koji su me bez ikakve potrebe i razloga, gladili po glavi, radeći za mene najveće dobro. Govorili su mi da ja to mogu. Čistio sam dok luke, da bi VIP gosti mogli proći po čistom doku, ganjao sam pacove, i morao ih donijeti na štapu, koliko ih kapetan vidi, barem još jednog...jer on kaže uvijek jednog ne stigne vidjeti... Bilo je teško, uglavnom. Ma preteško mogu reći. Čak bi to u atletici nazvali dopingovanjem. Bilo je to kao bitka za preživljavanje. A još nisam ušao tamo. Ne. Tek sam trebao ući. I ušao sam. Ali sa krvavim rukama, preplanulim žuljevima, otvorenim ranama, nadon u bolje sekunde, i sa još samo jednom stvari...ušao sam sa osmijehom. Moj prvi veliki korak, na još većem ...stvorenju.... ušao sam sa još 19 ljudi koji su imali isti plan kao i ja: Da ne izadju prije 4 do 6 mjeseci, i sa manje od 14 do 16 milja funti. Da, da dobro ste čuli.To je bio prosjek zarade na brodu. Prijavio sam se za pet poslovnih mjesta, od toga tri Main working place's: Koktel majstor, Barmen, brodski assistent, spasilac na brodskom bazenu, i dijelitelj karti u brodskom casinu. Primljen sam na mjesto Casina, Koktel Majstora, i assistenta. Kao ass bio sam zadužen za sva dešavanja na otvorenom dijelu broda, gdje je izmedju ostalog i bazen.
Brod je trebao da krene za 15 dana. Dakle 15 dana sam imao da učim svaki dan po tri sata, po sat za svako radno mjesto, 15. dan je probni, ko padne ide kući ili gdje će ga primit, ko ostane ...sa još troje će da uživa narednih 6 mjeseci. Isao sam samo sa jednom idejom vodiljom: Da i da izgubim sve, nemam šta izgubit, i da me pošalju kući opet idem kući, misleći naravno da sam ja taj koji je rodjen upravo da tu sve pobijedi. Ah da...neko mi je na kraju rekao...vjerovao sam u sebe. Da li je to presudilo ne znam...ali od toga dana češće se uhvatim vjerujući da nikad neću uspijeti. Jer želim isuviše malo. Ako smijem da priznam... o čemu se radi..
bilo je poput priče za filmove...Velika ekipa ljudi mi dolazi... u toku je nagradna igra, pardon više njih...ove godine 150 mjesta za krstarenje je plaćeno. Na brodu ih dakako ima preko 3000 tako da im tih 150 samo sluzi kao dobra reklama za 150 mašti. Eh upravo Te mašte su morale poznavati ono 4ero koje ostane na brodu, jer se njima dodjeljuje pravo da dovedu po 30 ljudi..bilo kojih koji žele ići na krstarenje. A onda su počeli prijatelji lešinari, i okupili se oko nas u roku od 24 sam primio preko 50 mailova, al onih iskrenih, nikakvih FW, nego onih kobajage pa gdje si Ti šećeru, odkad se vidjeli nismo, baš bi bio red sad... al mi nije jasno kako su saznali ? Ah i mene budale, šta pitam. Čovjek valjda kad želi, ne bira. Jer nisam ni ja birao, samo sam želio da dodjem na brod. DA, ja sam bio medju ono 4.ero. Doduše ja sam jedini od nas 4 ero koji je izabran na radost ostalih 16. ovo troje je bilo predmet njihove mržnje jedino su meni govorili, ajde bruteru, enjoyiraj za nas sve..i seti nas se bre čuješ... sjetio sam ih se svih redom. Nisu imali ništa od mene, a voljeli su me...čudo zar ne... Dakle za nešto više od 10 dana morao sam izabrati 30 ljudi kojima poklanjam nešto od srca. Počeo sam se dvoumit..koga da izaberem.. zaista je bilo mnogo kandidata... teško mi se bilo odlučiti... znao sam da bih volio da tu ode puno više djevojaka(jer trenutno na svijetu živi puno više žena nego muškaraca) nego mojih muških lešinara... medjutim..
pozvao sam ih 33-oje. rekao im mjesto i vrijeme, samo sam troje ljudi rekao, dodjite da ispratite Brod sna. kako su ga zvali. Naravno i oni su se ibretili kao i Vi, ali su mislili da im dajem čast da me isprate, a ja sam im platio kartu. Da. Unaprijed smo dobili dio plate, pa sam potrošio i posljednji cent za njihove tri karte. Ostalih 30 je imalo plaćeno.
Došao je dan velikog isplovljavanja.. ljube me grle, darivaju..ajme dobio sam mozda najskuplji sat koji se mogao kupiti u mojoj zemlji. Iako je imao samo tri kazaljke, i pokazivao mi samo jedno vrijeme, i iako je svaka sekunda bila ista kao i prethodna, i iako je bio gluplji mehanizam od svih ostalih na svijetu.. bio je najskuplji...valjda ono: umjetnost je postići jednostavnost, pa je ova moja postala remek djelo...elem... dočekao sam svoje goste... svih 30 mi je donijelo kojekakva...sranja da izvinite...
" Hvala šećeru, pa fkt nisi trebala jooj da sam znao nikog od Vas ne bih zvao... Stvarno ste pretjerali, pa gledaj ni ponijeti sve ne mogu...
Kapetane, kapetane...Izvoli Playboy- reci... Ja ovaj...stigla su ljekarska uvjerenja... zao mi je sto Vam ovo moram reći..znate i sami koliko sam se borio za ovo ali... na osnovu dosadašnjih testova, vjerovatnoća da ću dobiti morsku bolest u prva 24 sata je prevelika...čak 73 %. a granica je znate i sami..."40 ! Znam.... Hmm... morat ću da poštujem Tvoju odluku, iako će cijeli brod da zaplače za Tebe na isplovljavanju... znaš nije se teško naviknut na Tebe..."kapetane, prekidoh ga, hvala na Tim predivnim rječima, al ovo je moja odgovornost, ne želim da imate radnika manje na samom startu, bolje da izadjem a da udje neko sposobniji..." da da upravu si svakako...Ajde onda Playboy moj, sretan Ti put, i dočekaj nas, potrudi se...samo... rezultati testova su izasli prijed 9 dana, šta si čekao do sad ? "...hmm..kapetane ovih 30 ljudi je zaslužilo da ide...ali jeste vjerujte mi..."Ah pa nisam ni sumnjao Ti mršavi stvore od dobrote..."hahah, hvala za kompliment, debeli kapetane... I skliznuo sam niz stepenice. Pritom mi je "slučajno" ispao i onaj sat u more Od plate naravno nisam imao ništa, jer sam kupio karte troma...Ovo troje mojih se naravno ibretilo i govorilo pa šta kako već Te izbacili jesu normalni, čitav život to želiš, idi halo ba kapetan ne moš' bez njega.... Rekoh HEj... koji Vam je vrag ba.. Pa play zašto ne ideš ? Zašto si nas zvao kojeg đavla, da Te ima ko odvesti kući...stop uvreda.... Zvao sam Te da TI pokažem, jer nikad nisi vjerovao...evo koliko mi značite.! ?? Koliko, toliko da sad treba da Te odvedemo doma jeli... Ne. IDioti... Ovi gore... oni odoše. Vi...Vi ostajete kraj mene. Prvo sam Vas zelio poslati na brod....(u ovom momentu sam počeo plakati)..ali sam onda shvatio, da bih sa prevelikom griznjom savjesti, i za mene vječitom dilemom otišao..a to bi me i mrtvog ubilo... Vi dakle ostajete ovdje sa mnom... Ovo Vam je dokaz moje ljubavi...životne..ja svakako necu ici kuci. Ja idem u obliznju bolnicu, ako mi ostane vremena i za nju..Vi ćete ići kući..Jer Vama nisam dao da idete. Vi me niste ni zvali niti se htjeli ići..Vi ste me voljeli jer sam bio ja... oni su me voljeli jer sam bio njihova karta za brod.. Vi idete svojim putem, ja idem na polaganje računa...nisu rezultati testa za morsku bolest, već za kancerogenu materiju na plućima... u pitanju je ..kratak rok... ne plačite ne odmažite mi...plačite od sreće jer ste imali u životima nekog ko Vas je voljeo kao ja... Jer oni odlaze..njih svih 30...Vas volim...vi ostajete ovdje sa mnom..pa zar ne vjerujjete... Vi ste na kopnu..halo... pa Zaboga..znate svi kako je završio Titanic... zar da na to samoubistvo pošaljem one koje najviše vo... dokt... kwhaa kwha... Plaaay šta Ti jeee.....

p.s. ...s neba sam gledao reprizu, i vidio... Dok su me moji voljeni grlili, padao sam im u krilo, sve više i više bežživotan, za to vrijeme brod je isplovljavao. Zvuk sirene je najavio plač broda, kako ga je nazvao kapetan, a onda brodski orkestar koji me je usput rečeno najviše zavolio, jer sam rasturao bubnjeve, svirao je himnu... pjesmu u čast mornarici...poznatu pjesmu za sve mornare koji odlaze... ironije radi, svih mojih 30 lešinara je diglo ruku na čelo, gledali u jednu tačku ne znajući gdje...dok su posada i kapetan gledali u mene, takođe sa rukom na čelu i odavali mi najveću počast... najveću za jednog nestajućeg umjetnika...napomenut ću da to do tada nikada nije bila praxa..brod samo jednostavno svirne i ode... nisam bio vojnik, a dobio sam tu čast...jesam li je zaslužio? prosudite sami.... slika dalje...nestajao sam u rukama svojih najmilijih.... Kapetan i ostali su otišli nasmijani sa uvjerenjem da mi je drago i da su me dirnuli tim potezom, da plačem od sreće u naručju svojih najmilijih, jer čak su podigli i zastavu sa mo... !! !