Profinjenost

Dobro veče Sarajevo, nekada si bilo profinjeno.
Okupljam Vas drage i dragi moji, sa suzama na prstima da Vas obavijestim da nas je napustila nadasve neuhvatljiva, nenaučljiva i elegantno mangupska osobina, srcem čuvana od naših predaka, neodoljivi i neodbivi osvajač, nazivana profinjenost.
Priča se da je našim ulicama nekoliko primjera hodalo, međutim danas jedan umjetnički zavod za statističke poraze objavi da već danima, mjesecima ni jedna nije viđena, pa je ovo ujedno i potjernica, ali i oglas da se jave svi oni koji čudom ugledaju istu, društvu nam je kažu neophodna samo barem kao pojava. Da znamo da je tu. Lakše ćemo zaspati, životinje. Inaće ćemo morati da proglasimo još jednu vrstu izumrlom. Kakvi smo to samo mi moderni dinosaurusi, sve češće proglašavamo umrlim mnogo štošta, mnoge vrste hladno ispratimo kao da za njih nije ovdje bilo mjesta, a vidi nas: I ružan bi se zid srušio kad bismo mu u šali, u prolazu dobacili: Đesi' ba ogledalo !
Neka nam je na dušu. Ako ništa nećemo više pretjerano gledati jedni druge, baviti se ćoravim, zaslijepljućim poslom, vodeći računa o tuđem poslu, ne gledajući svoja posla, a sada, sada ćemo tražiti profinjenost. Nagrada za pronalazak je zaista izuzetna, ali me to ne čini nimalo više sretnim što je nema. Gdje je profinjenost ?