Dobar dan, kako ste mi Vi danas ?

Isječak iz onog što skupa već dugo čekamo da pod suncem gledamo. Bliže je nego ikada;
"... i pitali su me dva pitanja, da li sam dobro, i da li se plašim ? Kako da budem dobro kada sjedim na mokroj stijeni, gledajući u masakr, u devastaciju desetak kula od pijeska, životnih djela, na kojima sam radio mjesecima, s njima kafe ispijao, poklone im kupovao.. Sve je to progutao ponosno i bučno jedan val, gramzivo gutajući sav moj trud, tu tačno ispred mene, bez da me je i pogledao, bez da je i trepnuo. Ja sam laički ispratio pogledom pobjednika koji nosi sve, kao amater preživljavanja izbačen usred pustinje, s prašinom u očima, i stao posmatrati to mjesto zločina, to sravnjeno sa zemljom sve moje, jer koliko sam samo tu krvi i znoja ostavio, mogao je nastati još jedan ja, dakle sravnjivanja sa zemljom mene. Da li su me i dalje željeli pitati da li sam dobro, ne znam, ali sam primjetio da ni njima nije svejedno, zapravo nikome nije svejedno da vidi život kako bespošteno guta sav trud vijekovima trošen. Katastrofe se dešavaju, nacijama, populacijama, ali jednom sitnom zrnu pijeska pustinje života, kojem upravo taj beskrupulozni sudija, život, sve odnosi, jednim zalogajem, eh to već i nije slika za svaki dan. Na primjer, u tom bi trenutku svaki slikar postao Pikaso i napravio nešto što bi se gledalo vijekovima, jer se ne viđa svaki dan. Čovjek je nemoćan, skoro pa apsolutno, ali to isto tako skoro da apsolutno nije bitno, kolika je bitna njegova spoznaja, volja i reakcija na njegovu nemoć. A da li se plašim ? O da, plašim se da spoznajem da je život vječita utakmica, borba, napad i odbrana, i čovjek tako jeftino primi gol, u jednom ukupnom treptaju oka. Sve vrijeme se utakmica odvija, traje i nema time out-a, nema pauze, ako zanemariš neku oblast, jednu kulu, jedan val, odmah Ti taj igrač zabije gol, a ako si posvećen daješ golove, dok imaš snage... jel ravnoteža to što nam nedostaje u svoj toj igri, jel imamo pravo da ostanemo bez snage, ili ćemo samo biti satrani kao da smo od pijeska, ili su Ti životi, dobri mili i ispunjeni, ostali samo kao zapisi, nečija slova nečijih priča, ne znajući ni jeli tada tako bilo, ili se o tome samo pričalo... Da plašim se da ću sutra gledati u ogledao i morati reći: Dobar dan, kako ste mi Vi danas. A nisam plašljiv po prirodi, prirodu volim, poznajem osnovne njene zakone, nikad ne prekršene. Plašljiv sam po ljudima, njih više ne poznajem, uvijek izmišljaju zakone, uvijek prekršene, a ...!"