Ravnoteža...

Demonstrator ?
Čudom se čudim kad vidim čudne ljude kako se čude zašto im na čudan način saopštavam da ustvari trenutno ne bih uživao biti demonstrator, dapače, ta mi se uloga poprilično gadi. Zanimljiva je percepcija napaćenog naroda, pa na prvu pomisao demonstrator postaje svako ko "udara zgradu"?!, baca kamenje na staklo?!, i na sve ostale načine pokušava pokazati svoju moć?!, dok ja ovdje želim da kažem koju o demonstraturu drugog tipa. Ili su možda ti tipovi trenutno isti, samo se fantastično dobro kamufliraju ?
Objašnjenje stava...
"Najlakše je biti radilica. Ima čovjek svoju osu, ima svoj zadatak, ima nametnut smisao sebe ali ne svoj, već tuđi, ima nametnuto opravdanje, i nametnuti tempo, baš kao prava radilica, neko tamo odlučuje koliko će pedala biti pritisnuta, koliko će čovjek da "radi", koliko da se vrti, pa sve više, pa sve jače, pa grublje, pa luđe, pa kad pukne još mu kažu:Phuu, ničemu nije valjao svakako!!!
Filmski zar ne? Čovjek ima osobinu da živi piramidalno; Ili propada sa vrha, za koji uopšte nije svjestan da je vrh, sve dublje sa sve širim rubovima, za koje uopšte nije svjestan da su propast, ili iz istih rubova za koje je itekako svjestan da su samo rubovi propasti, i da od svoje udaljenosti do ruba, postoji toliko nebitnih ljudi, rubnih ljudi, koji sprječavaju da ga iko vidi, izvana, primijeti podrži, krene sve brže ka vrhu. Da, tamo gdje svaka zvijezda ima svoj odsjaj na njegovom čelu, tamo gdje urlik ljudi samo aludira na njegovu visinu, tamo gdje čovjek bude uglavnom zbog sebe i bez prevelike svrhe i šanse da nešto promijeni, jer uglavnom oni što mijenjaju, jako sporo ali učinkovito su svi oni ispod. Veće promjene oni stvaraju bliže vrhu, ali logično manje ih je, dok manje ali tegobnije promjene stvaraju oni na dnu, ali nažalost, logično više ih je.
Ta erozija ljudskoumne genijalnosti kao čovjek ide ka vrhu vjerovatno samo u prilog ide gravitaciji i Isaku Njutnu. Ali on odavno više nije sa nama. Jer nama u prilog, nikako ali nikako ne idu ove gravitacione dezorjentacije inteligencije.
Upravo ovaj sindrom pogodi često, ne uvijek ali često i kuniće za učenje. Da nisu više demonstratori, osim ako danas demonstrirajući svoju zaslijepljenost svojom ambicijom ne možemo nazvati glupom, tj. pravljenje budalom samog sebe...
Jasno je da smo duboko zagazili u blato društva u kojem nažalost moramo podmetati sami sebe, jer zaboga drugi nas neće podmetnuti, da nas gaze, pritom uzdizu svoj lazni ego, koji postoji samo dok nas gaze, jer kad mi odemo odlazi i lazni ego, a dolazi novi prostirač, i Njutn bi lako mogao stvoriti teoriju: Ko biva bolje gažen, prije i duže će da odoli i odolijeva gravitaciji na vrhu piramide. Ako kojim slučajem bude i totatlno nesposoban, nije bitno. Na vrhu nikad nisu sposobni, nego oni koji ljepše sjaje.
Svečano se zaklinjem da ću demonstrirati samo onim ljudima samo onda kada im budem demonstrirao samog sebe, iza čego bude stajalo nešto, vjerovatno suludo veliki broj borbi sa ljudima od ruba do ruba, od stepenice do stepenice, od sloja do sloja, i kada budu željeli postati kao ja, zbog čega će postati bolji, jer sam ja to postao. Svejedno koliko sam loš ili dobar bio. Čini mi se da je na kraju to krajnje nebitno, nego je upravo ono što se vihori kao zastava iza mene dok pjevaju moju himnu, jeste upravo ono što sam posao. Samo novinari prodaju svoju havu tražeći sve moguće šta sam bio. Ljudi na vrhu su pretplaćeni na reklama za badava. Nebojte se za takve. Ni oni se ne boje za sebe. A što se demonstracije,tiče... danas dragi moji, htjeli mi to reći pred ogledalom ili ne, danas nas "tjeraju" da demonstriramo svima kako da nas zaobiđu, kako da mi koji smo krenuli ka vrhu, što prije zakočimo i stanemo, ne ugrožavajući trenutne "vrhaše", pomažemo svima, onim što demonstriramo, da nas prestignu, da nas iskoriste, sude, i uništavaju nervne završetke, u narodu rečeno: "damo im lopovsku, da što prije dođu u situaciju da nam đonom stanu na glavu. Jer ništa ljepši nije njihov obraz, od njihovog đona. Ako je priroda stvorila savršenu ravnotežu među životinjama, ovdje ćemo čini mi se naći savršen primjer ravnoteže među ljudima. I životinjama.